Predstavljanje knjige "Jadranskih sirena zov" (antologija hrvatskog pjesništva književnica iz područja Dalmacije) održalo se 13. svibnja 2025., u organizaciji Dubrovačkih knjižnica. Knjigu su priredile dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek predsjednica Društva hrvatskih književnika Republike Hrvatske, znanstvena savjetnica iz HAZU (književni dio) i prof. dr. sc. Gordana Laco, izvanredna profesorica Filozofskog fakulteta u Splitu, predsjednica Splitsko-dalmatinskog ogranka DHK (jezični dio). Knjiga je objavljena u suradnji DHK Ogranak Split, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Ogranka Matice hrvatske u Podstrani. Antologiju su u Znanstvenoj knjižnici predstavile priređivačica dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek i prof. dr. sc. Slavica Stojan.
Okupljene je uvodno pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž. U knjizi Jadranskih sirena zov priređen je po prvi put reprezentativan izbor iz pjesništva hrvatskih književnica s područja Dalmacije od 18. stoljeća do današnjih dana. Posebna važnost pridana je sljedećoj činjenici: u vrijeme kad žene u cijelom svijetu nemaju javnu, već uglavnom obiteljsku ulogu, u hrvatskoj književnosti imamo sačuvane rukopise, pa i rijetka tiskana izdanja književnica iz 18. st. U 16. stoljeću ističe se kao najslavnija dubrovačka inspirativna muza, ali i autorica nesačuvanih stihova Cvijeta Zuzorić (rođ. 1552.), kojoj su u znak poštovanja pisali stihove Dinko Zlatarić, Nikola Gučetić i glasoviti Torquato Tasso. Renesansni početak buđenja ženske pjesničke izražajnosti razbuktao se krajem 17. i tijekom 18. stoljeća, kad pronalazimo sačuvane prve hrvatske rukopise, pa i tiskane stihove hrvatskih književnica, Marije Bettera Dimitrović, Anice Bošković, Benedikte Gradić, Lukrecije Bogašinović, i rijedak primjer odstupanja od društvenih očekivanja u primjeru Vice Tulić Krizić, svojevrsne korčulanske plemenitašice- buntovnice. Iako Vica nije znala pisati, imala je snažan dar zapažanja te je diktirala svoje kritički usmjerene stihove bilježniku Petru Ostoiću te požrtvovne prepisivačice/redaktorice pjesama – Franice Bizanti Arneri.
Stojan je naglasila kako se čini da su Hrvatice baš talentirane za pjesničko stvaralaštvo. Spomenula je kao riječ antologija dolazi od dvije grčke riječi, anthos – cvijeće i legare –sastavljati, sabirati, tako da antologija zapravo znači prikupljati cvijeće. Objasnila je kako je 19. stoljeće bilo izuzetno bogato antologijama, nastale su najljepše i najdojmljivije domoljubne pjesme, napisane ususret obljetnici krunidbe kralja Zvonimira (1076.). Tada su na velika vrata antologije ušle u kulturni život Hrvata, istaknula je Slavica Stojan, a u njima je sabrano, ne ono što se našlo na putu, već ono s čime se moglo raspolagati, a Mihanović- Salopek je iz tog velikog vremena probrala ono što je najbolje.
- Upravo Dubrovnik u ovoj antologiji ima posebno mjesto, i po onim starim pjesmama, i po onim koje još žive, koje su aktualne i stvaralački aktivne. Nedostaju pjesnikinje do kojih mi strašno držimo, Nada (Esperanza) i Julija (Viktorija) Bunić i Mara Gundulić, njihovog stvaralaštva nema jer autorice nisu imale iz čega razabrati ono što je bitno za antologiju. Odlučile su se da počnu s 18. stoljećem koje je uistinu bogato.
Naše pjesnikinje toga doba ne samo da su pisale stihove, nego su imale dignitet pjesnikinja, držale su se i smatrale hrvatskim književnicama, a napisale su jako veliki broj dobrih stihova – kazala je Stojan dodavši kako Mihanović-Salopek vidi kao jednu benediktinsku čipkaricu s Hvara ili Paga, koja lagano i uporno veze i stvara ta svoja čipkasta djela, te prekrasne skulpture, i tako je i stvorila ovu antologiju.
Mihanović-Salopek spomenula je kako joj je profesorica Slavica Stojan veliki uzor. Objasnila je kriterije za stvaranje ove antologije.
- Književnost se dugo smatrala ozbiljnim muškim poslom gdje žene nisu uobičajene. Kao predsjednica DHK obišla sam sve ogranke i otoke, i svuda sam slušala istu priču naših članica koje imaju 5,6 ili čak više objavljenih knjiga, ali njih nitko ne vidi, te su dame ostale nepročitane. Nešto se moralo poduzeti i tako sam se odlučila na ovaj veliki posao gdje sam čitala, neću pretjerati ako kažem, oko tri tisuće stranica. Vodila sam se estetskim kriterijem, da ipak to napisano ima jednu svoju vrijednost, ali to mi nije bilo isključivo glavni orijentir. Pokušala sam zahvatiti i sve stilove jer kad vidite književnost prošlosti i sadašnjosti, razlike su ogromne, ako ne i oprečne. U 18. st kada govorimo o uglednim dubrovačkim damama, sve su pisale pastorale, to je bilo društveno prihvatljivo. Stoljeće iza već je bilo drugačije, imamo autorice koje sudjeluju u Hrvatskom narodnom preporodu, Ana Vidović i Ana Vrdoljak, spomenut ću i Boženu Begović koja je utemeljila Društvo hrvatskih književnica koje je kratko trajalo, ugasilo se s početkom Drugog svjetskog rata, ona se smiono otvara prema toj intimi, već je bila u stoljeću secesije, slobodnija žena, usudila se dotaknuti nekih tema koje su bile tabu, ali još uvijek je to pod jednim velom diskrecije. U ranoj fazi afirmacije žene kao ravnopravne djelatnice umjetnosti izdvaja se pjesma Raspucavanje ploda Cate Dujšin Ribar. Spomenut ću i Vesnu Parun koja o ljubavi govori na jedna nesputan način, rekla bih da se tada jedna lavina otvorila… u ovom najnovijem dobu imamo jednu vrstu poezije koja je i u ženskom i u muškom stvaralaštvu slijedi jedan put, ili u bunt ili u slijepu ulicu gdje sve što se vidi može postati poezija, onda se polako pitam je li to na kraju i smrt poezije, ako baš sve što se izgovori može postati poezija?
Objasnila je kako je ona birala pjesme, a kolegica Laco ih je jezično protumačila.
Značajan broj pjesnikinja čine članice najstarije hrvatske udruge - Društva hrvatskih književnika, te Društva hrvatskih pisaca, Ogranaka Matice hrvatske, kao i manje poznate pjesnikinje koje su stvarale i živjele povučeno, te njihovo djelo nije zadobilo zasluženu književnu recepciju. Antologija je uključila pjesnička ostvarenja na čakavskom dijalektu, štokavskoj ikavici, kao i na hrvatskom štokavskom jezičnom standardu, što svjedoči jezično bogatstvo pjesničkog povijesnog i suvremenog stvaranja u Dalmaciji. Svaka pjesnikinja je pored antologijskog odabira iz poezije usporedo predstavljena i stručnom biobibliografskom bilješkom.
Autorica je najavila kako će sljedeće dvije godine raditi antologiju „Kopnenih nimfi odaziv“, pjesnikinja s druge strane Velebita.
foto: Vedran Levi / Dubrovačke knjižnice