U suradnji s Dubrovačkim knjižnicama te u okviru manifestacije Mjeseca hrvatske knjige, u četvrtak, 27. listopada 2022., u Saloči od zrcala predstavljena je trojezična monografija “Anton Perko-mornar, dvoranin, slikar”. Na predstavljanju su sudjelovali autori prof. emer. dr. sc. Peter Zimmermann i izv. prof. dr. sc Sanja Žaja Vrbica sa Sveučilišta u Dubrovniku, Matej Sitar, predstavnik nakladnika iz Zavoda za kulturu, turizam i sport iz Žalca te Tanja Cizej Baletić iz Slovenskog kulturnog društva “Lipa” iz Dubrovnika koja je pozdravila posjetitelje na slovenskom jeziku. 

U ime Dubrovačkih knjižnica posjetitelje je pozdravila Paula Raguž, voditeljica Znanstvene knjižnice Dubrovnik koja je naglasila važnost Antona Perka za Dubrovačke knjižnice rekavši da je prije 8 godina pokojna gospođa Hildegard Tetsis, umirovljena liječnica koja je ljetovala u sv. Jakovu, se obratila tadašnjoj ravnateljici Vesni Čučić sa željom da pokloni Knjižnici zbirku crteža i mapa Antona Perka koji je u Dubrovniku živio i stvarao od 1895. sve do svoje smrti 1905. godine.  Zbirka sadrži  jedan uokvireni autoportret,  katastarski plan kuće i okućnice iz 1896. godine, jednu fotografiju  kuće u kojoj je živio umjetnik, biografsku dokumentaciju o umjetniku i  20 blokova i mapa (13 blokova i 7 mapa) u kojima se na sveukupno 724 papira nalaze crteži, skice, studije i slike na papirima različitih dimenzija. 

Nakon primitka donacije, i popisivanja djela, u Znanstvenoj knjižnici je 2014. upriličena izložba «Anton Perko – Pod suncem i mjesecom juga» autorice dr. sc. Sanje Žaje Vrbice. 

Autor Peter Zimmermann započeo je predstavljanje s biografskim dijelom Antona Perka u kojem je svoje izlaganje podijelio u pet dijelova iscrpno se dotaknuvši Perkova rođenja, djetinjstva i mladosti u Štajerskoj, karijere u austrijskoj mornarici, civilnoj djelatnosti u službi vrlo bogatog aristokrata, službi u carskom dvoru i posljednjim godinama života koje je Perko proveo u Dubrovniku. 

Anton Perko bio je sin vlastelina Vizenza Perka i Josipe Neumann, rođen 5. srpnja 1833. godine, te je autor naglasio da se “tri dijela naše knjige bave karijerom Antona Perka u austrijskoj mornarici (1848.-1862.), dok njegov osobni dosje čuva Ratni arhiv u bečkom Austrijskom državnom arhivu,a paket sadrži 46 listova”.  

-Listovi opisuju vojnu karijeru od pridruživanja 1848. do kraja njegove aktivne službe (1862.), kao i njegovu službu “časnika izvan dužnosti” na carskom dvoru (od 1883.-1896). - kazao je Zimmermann. Spominje se, kako kaže autor, da je Perko bio sin carskog i kraljevskog bilježnika koji mu je financijski pomagao jer je imao skromnu plaću, bio je “vrlo dobrodušan i smiren”, s “prilično mnogo talenta” misleći na nadarenost za jezike gdje je savršeno govorio i pisao njemački i slovenski te je govorio talijanski, a osim ova tri jezika, poznavao je francuski, nešto engleskog i “slavenski” za koji se vjeruje da je riječ o srpsko-hrvatskom jeziku. Tijekom službe u ratnoj mornarici puno je putovao istočnim Sredozemljem. 

Zanimljivo je da je Perko u Pragu upoznao prijestolonasljednika Rudolfa koji je ondje služio kao pukovnik u 36. pješačkoj pukovniji i živio na Hradčanyma, te je potom 1879. godine Perka imenovao upraviteljem Lokruma, a koji je kupio 1878. godine. Također se spominje podatak u kojem je Perko 1896. godine iz Laxenburga preselio u Dubrovnik gdje je i umro 1905. godine. Iz katastarskog izvatka je vidljivo da je Perko te godine kupio kuću na Pločama koja se nalazi na Strada per San Giacomo, cesti za Sv. Jakov, blizu mora. Posljednjih devet godina Perku je ostalo za njegov umjetnički poziv-crtanje i slikanje gdje su posjetitelji imali prilike vidjeti katalog radova koji prikazuje brojne akvarele iz tog razdoblja koje je smatrao najsretnijim u životu. 

Povjesničarka umjetnosti, Sanja Žaja Vrbica u svom se izlaganju osvrnula na slikarski opus Antona Perka nazvavši ga “slikarom u sjeni prijestolja” gdje je istaknula njegovu profesionalnu karijeru i slikarsko stvaralaštvo.

-Bio je svjedok i ilustrator važne pomorske Viške bitke u srpnju 1866., ali i ključnog događaja povijesti Austro-Ugarske Monarhije – smrti prijestolonasljednika Rudolfa. Pet desetljeća stvaralaštva svjedoče o iznimnoj predanosti slikarskom pozivu, te rezultiraju specifičnom likovnom ostavštinom gotovo bez stilskih i razvojnih oscilacija. Njegov opus dugo je bio gotovo u potpunosti zanemaren, a uspjesi su mu ubrzo nakon smrti zaboravljeni. Sagledavajući Perkov likovni opus koji se razvijao paralelno s njegovim profesionalnim zadacima, najizražajnija skupina radova su djela vezana uz službu kod grofa von Wimpfena i kraljevsku kuću Habsburg. Jedan od kontinuiranih Perkovih zadataka za kraljevsku kuću je i ilustriranje različitih poglavlja kompendija Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, koje je inicirao i izdavao krunski princ Rudolf, a nakon njegove smrti ediciju je realizirala njegova udovica, krunska princeza Stephanie.- kazala je Žaja Vrbica.

O Perkovom stvaralaštvu Žaja Vrbica je naglasila da je  “uvidom u cjelokupni Perkov pet desetljeća stvaran likovni opus uočljiva karakteristična tematska suzdržanost, tj. fokusiranje na nekoliko tematskih skupina. Pejzažno slikarstvo sa svojim podgrupama slikarstvom veduta, marinama pejzažima najuočljiviji je i dominantni segment opusa te očito i njegovo osnovno područje interesa. Prikazi figura kod njega su potpuno zanemareni, a portreti gotovo u potpunosti izostaju. Studije figura rijetko se javljaju među njegovim djelima, a pri tome je autorova pažnja fokusirana na etnografske posebnosti. Fizionomije ljudi iz njegove blizine, te njihove karakteristike nisu pobudile značajniji slikarev interes.”

Zanimljivo je da, kako je zaključila autorica, “nije organizirao niti jednu samostalnu prezentaciju svojih radova. Anton Perko nije se morao korigirati radi likovnih kritika ili privlačiti kupce, jer njegova osnovna profesija bila je vezana za dvor, a egzistencija neupitna, stoga je ostao unutar koordinata stilova prve polovine 19. stoljeća. Očito je to zadovoljavalo njegove likovne ambicije i želje, jer njegove mecene osiguravale su mu dobar život, no cijena je bila likovna stagnacija u formulama prve polovine 19. stoljeća, koja ga je i eliminirala iz likovnih pregleda odmah nakon smrti te rezultirala zaboravom.” 

Kraj predstavljanja uveličale su glazbenice iz slikarevog rodnog kraja Vranskoga: Urška Križnik Zupan (harfa), Alenka Bogataj (flauta) i Lucija Bogataj (violina) uz izvornu glazbu Tilna Slakana posvećenu slikarskom opusu Antona Perka. 

FOTO: Vedran Levi